Tradicionalno, hrana za ribu se ekstrudira pomoću velikog stroja u kojem se sastojci miješaju, mljeve u vrlo fini prah, a zatim miješaju s vodom, parom i tlakom pod visoko kontroliranim uvjetima. Ekstrudiranje je proces s vrlo širokom primjenom. Većina nas je jela hranu koja je napravljena u vrlo sličnom procesu kao i hrana za ribu. Uobičajena hrana poput žitarica ili grickalica punjena je kroz ekstruder. Ekstruzija koristi balans topline, vode i smicanja za kuhanje i oblikovanje proizvoda. Budući da se hrana proizvedena za ribu koristi u vodi, postupak ekstrudiranja riblje hrane zahtjevniji je od ostalih ekstrudiranih proizvoda poput grickalica ili žitarica. Kako ribe ne nastanjuju ista područja unutar ribnjaka, važno je stvoriti pelet koji će završiti na mjestu gdje bi se riba hranila. Neke se ribe hrane na dnu, neke na vrhu, a neke u sredini.
Kontrolom vlage, topline i smicanja unutar ekstrudera, mi smo u mogućnosti kontrolirati uzgon konačnog peleta. Da vam ilustriram ovo, ako probijete Cheetova u pola, primijetili biste da ima puno malih zračnih džepova unutra. Tijekom istiskivanja ovi su se prostori napunili vodom. Kad se pelet ili Cheeto osuše, voda isparava ostavljajući otvoreni prostor. Kontroliranjem veličine i broja ovih otvorenih prostora možemo stvoriti konačni pelet koji varira u njegovoj gustoći i tako ili pluta, tone, pluta malo nakon čega tone, ili samo polako tone. Da bi sve ovo uspjelo, ugljikohidrati su potrebni budući da djeluju na stvaranje unutarnjih „mjehurića“ i osiguravaju da pelet ostane zajedno i pluta, ali ne doprinosi nužno prehrani ribe. Veliki dio našeg istraživanja je pronalazak sastojaka koji, ne samo doprinose prehrambeni način, ali i stvaraju kvalitetan pelet. Kad tvrdimo da "minimiziramo punila", na to se misli.